Učini raspravu bezbolnijom – odluči se za kompromis

Kako ti postupaš kada dođe do svađe?

  1. Povlačim se odmah – baš ne volim da se raspravljam.
  2. Trudim se da što pre izgladim stvari i ponašam se kao da se ništa nije desilo.
  3. Ne popuštam dok ne isteram svoje!
  4. Tražim neki kompromis… Nije mi teško da se odreknem nečega sve dok i druga osoba postupa na isti način.
  5. Trudim se da pronađem zajedničko rešenje koje bi „pomirilo“ interese obe strane.

Želiš da saznaš više o ovoj temi
uz interaktivni upitnik?

Saznaj više

Bez brige – svaki od navedenih načina rešavanja konflikata sasvim je normalan i svaki od njih je ponekad i poželjan. Međutim, rešenja pod 4) i 5) obično su u većini slučajeva najkorisnija na duže staze, dok prve tri opcije mogu da dovedu do loših posledica i po nas i po druge. Evo nekih saveta kako da učiniš raspravu što bezbolnijom za sve koji u njoj učestvuju:

Slušaj pažljivo

Umesto da samo smišljaš šta ćeš sledeće da odgovoriš, trudi se da zaista saslušaš osobu sa kojom si u sukobu pre nego što izneseš svoj sud. Samo ćeš tako moći da shvatiš zašto se ne slaže sa tobom i da postaviš pitanja o onome što ti još uvek nije jasno. To je takođe dobar način da osobu prekoputa sebe bar malo „smekšaš“, odnosno da joj staviš do znanja da je poštuješ i da želiš da probaš da razumeš ono što ima da kaže iako se sa tim baš i ne slažeš. Tako ćeš donekle osigurati da i ona bude spremnija da poštuje tvoje gledište i da se možda čak više angažuje u traženju zajedničkog rešenja.

Prihvati drugačiju perspektivu

Kao što ne izgledamo svi isto, isto tako veoma često imamo i različita mišljenja o istim stvarima. Sasvim je očekivano da se zbog toga ponekad ne slažemo. Međutim, neslaganje nije razlog da sa nekim u potpunosti prekinemo komunikaciju, niti da ne razgovaramo s njima dok ih ne nateramo da usvoje naše gledište. Iako na prvi pogled možda ne deluje tako, postoji način da se ne slažemo sa tuđim mišljenjem ali da ga ipak uvažimo i prihvatimo da ono postoji. U tome nam značajno može pomoći „stavljanje u tuđu kožu“, odnosno pokušaj da razumemo zbog čega neko misli, oseća se i ponaša na određeni način, čak i onda kada nas to jako nervira (npr. neko se plaši horor filmova i zato ne želi da ih gleda sa nama u bioskopu, dok nekog drugog oni uzbuđuju na pozitivan način). Ovakvo upoznavanje drugih ljudi može biti zanimljivo, a ponekad možemo i da naučimo nešto novo. Ako baš imaš poteškoća sa razumevanjem druge strane, možeš razmisliti šta je to što te u tvom načinu razmišljanja najviše koči.

Oprezno iznesi svoj stav

To što ćeš posvetiti malo više vremena slušanju i razumevanju druge strane ne znači, naravno, da treba da odustaneš od iznošenja svog stava. Međutim, način na koji ćeš ga predočiti drugima treba da bude dovoljno jasan, ali ne i agresivan (tj. da se neko oseti ugroženo zbog njega). Ako si besan/a, sačekaj da bes malo popusti ili pokušaj da ga savladaš na neki drugi, manje štetan način, pa tek onda saopšti drugoj strani svoje mišljenje i osećanja. Najbolje je da to uradiš asertivno, tako što ćeš navesti u kojim se tačno situacijama osećanja koja imaš javljaju i šta drugi ljudi mogu da urade da do toga ne dolazi. Ako ti je teško da se usmeno izraziš na taj način, možeš i da napišeš pismo ili poruku osobi sa kojom si u sukobu. Mada je o škakljivim temama obično bolje pričati licem u lice, pismo ti uvek može biti dobra podloga za takav razgovor kasnije.

© UNICEF Srbija/2021/Pančić

Budi strpljiv/a

Može se desiti da druga strana nije još spremna na kompromis a u tom slučaju treba da je pustiš da se i ona malo „ohladi“, razmisli i donese svoje zaključke. Ti si uradilo/la sve što je bilo u tvojoj moći, vreme je da pustiš nju da odluči šta je za nju najbolje.

Razmišljaj za obe strane

Kada se potrudiš da bolje razumeš razloge osobe prekoputa sebe, možeš da porazmisliš i o rešenju koje bi bilo dobro kako za tebe, tako i za nju, a koje ne podrazumeva neko veće odricanje. Da li postoji nešto do čega vam je oboma stalo? Iako takvo rešenje nije uvek moguće smisliti, lepo je da pokušaš da uvažiš i njene interese, a ona će to najverovatnije umeti da ceni. Ako se opredelite za neku od opcija koja odgovara svima, možete i na nekom papiru ,da „potpišete“ sporazum koji ste postigli i da se tako obavežete da ga poštujete i u budućnosti.

Brini o sebi

Teški razgovori i sukobi mogu biti iscrpljujući. Za svaku  je pohvalu što se trudiš da u njima učestvuješ usredsređeno i posvećeno, ali vodi računa i o svom fizičkom i mentalnom zdravlju. I dalje ti je potreban san, zdrava hrana, fizičke i druge aktivnosti koje te ispunjavaju. U redu je da osećaš razne emocije, uključujući i bes, ali možda je za tebe baš najbolje da ipak oprostiš osobi koja te je povredila. To ne znači da ćeš zaboraviti šta je uradila, niti da opravdavaš njene postupke, već samo da ćeš dozvoliti sebi da prestaneš da razmišljaš toliko aktivno o tome i da ćeš nastaviti dalje sa svojim životom. Kada za sukob ne postoji rešenje, najbolje što možemo jeste da ga ostavimo iza sebe.

A ako sam ja kriv/a?

 Svi mi ponekad grešimo. Ne postoji ljudsko biće koje ne pravi greške. Bilo da smo nešto zaboravili ili uradili nešto što je nanelo štetu nekom drugom, uvek postoji način da se za to iskupimo. Nije sramota preuzeti odgovornost za svoje postupke. Ponekad je dovoljno samo da se iskreno izvinimo (iako nekima od nas i ovo može teško da padne), a ponekad je potrebno i da uradimo još nešto da nadoknadimo štetu (npr. da kupimo nešto što smo polomili, da povedemo malo više računa o tuđim osećanjima…). Uvek možeš pokušati i da opravdaš svoje postupke (npr. trenutnim osećanjima i sl.) ali vodi računa da takva vrsta izgovora obično nije mnogo korisna ako nije propraćena izričitim izvinjenjem.

Potraži pomoć

Ako primetiš da isuviše često ulaziš u rasprave i da one u velikoj meri utiču kako na tvoj, tako i na život osoba koje su ti bliske, i ako ti je teško da se sam/a izboriš sa teškim osećanjima koja ih obično prate, nije loša ideja da potražiš dodatnu podršku. Ako se ne pozabavimo njima na adekvatan način, ova teška osećanja nas mogu učiniti još razdražljivijim i sklonijim ka novim sukobima, čime samo ulazimo u začarani krug. Obrati se za pomoć osobi od poverenja ili nekom stručnom licu (psihologu ili psihijatru), i omogući sebi da iz tog kruga na vreme izađeš i da sačuvaš svoje mentalno zdravlje.

Još uvek si single? Evo zašto to nije smak sveta

Prvo pitanje koje bi trebalo sebi da postaviš u slučaju da nemaš dečka, odnosno devojku, jeste „Pa šta ako nemam?“. Bilo da si nedavno raskinuo/la ili da nikad nisi ni bio/la u vezi, to što si trenutno sam/a ne mora nužno da bude loše i ne mora da znači da si osuđen/a na usamljenost. Postoji niz aktivnosti kojima možeš da se posvetiš bez partnera a koje mogu gotovo podjednako da te ispunjavaju. Ovo su neke od ideja:

Okreni se prijateljima!

Dečko, odnosno devojka ne bi trebalo da bude jedina osoba koja ti je važna u životu. Partneri mogu da dođu i prođu, a prijatelji uglavnom ostaju. Zašto ne bi vreme koje ulažeš u tugovanje što nisi u vezi proveo/la u dobrom društvu i zabavi? Žurke, šetnje, sportske i brojne druge aktivnosti su ti na dohvat ruke – dovoljno je samo da pošalješ jednu jedinu poruku! Ko zna, možda baš tokom neke takve prilike upoznaš i svog budućeg idealnog partnera. 

Provedi kvalitetno vreme i sam/a sa sobom

Kao što ponekad uživamo sa drugim ljudima (bilo sa partnerom, bilo sa prijateljima i/ili porodicom), isto tako možemo da naučimo da uživamo i u sopstvenom društvu. Izvedi sebe na „dejt“ i to bez straha da nećeš ispuniti tuđa očekivanja. Možeš da odeš u bioskop, omiljeni kafić ili provedeš popodne uz knjigu u obližnjem parku. Na tebi je da odlučiš kako da na najbolji mogući način sebe zabaviš!


Želiš da saznaš više o ovoj temi
uz interaktivni upitnik?

Saznaj više

Brini o sebi i razvijaj se

Ako ne voliš baš da izlaziš sam/a, to ipak ne bi trebalo da te spreči da nastaviš da brineš o sebi i svojim potrebama. Pored održavanja redovne rutine koja podrazumeva dobar san, zdravu ishranu i fizičku aktivnost, obrati pažnju i na svoj unutrašnji mir. Kako možeš dodatno da mu doprineseš? Na raspolaganju su ti brojne tehnike opuštanja koje možeš da primenjuješ bilo kad i bilo gde, a možeš da otkriješ i novi hobi ili da se ponovo posvetiš nekom starom (npr. slikanju, vajanju, sviranju muzičkog instrumenta, fudbalu…). Briga o sebi uključuje i svest o sebi i svojim osećanjima. Možeš da ih zapisuješ u dnevnik, a možeš i sa nekom osobom od poverenja ili stručnjakom (npr. psihologom) pokušati da „odgonetneš“ kada se i zašto neka od njih javljaju. Ukoliko najpre ne uspostaviš dobar odnos sa sobom, velike su šanse da ti ni odnos sa nekim drugim neće biti dovoljno stabilan i ispunjavajući.

Razmisli da li si spreman/a za vezu

Iako možda osećaš pritisak okoline u kojoj ti deluje kao da svi imaju dečka ili devojku, to ne mora da znači da moraš i ti da budeš u vezi baš u ovom trenutku. Nemaš gde da zakasniš!

Razmisli o razlozima zbog kojih sada želiš da budeš sa nekim. Da li je to samo zato što ti je potrebna neka promena u životu ili se osećaš usamljeno, želiš da se uklopiš u društvo ili možda misliš da ćeš biti sigurniji/a u sebe ako neko poželi da bude sa tobom u vezi? Ako je odgovor na neko od ovih pitanja pozitivan, možda treba još malo da sačekaš pre nego što uploviš u (novu) vezu. Zaljubljenost, ljubav, potreba za ljubavlju i voljenošću glavni su (i jedini pravi) pokretači potrebe da se bude u vezi. 

Sva druga osećanja koja trenutno imaš neće nužno proći onog trenutka kada uđeš u vezu sa nekim i velika je verovatnoća da će u nekom trenutku ponovo „isplivati“ na površinu i da će te podjednako mučiti, a možda i uticati na kvalitet tvoje veze. A nije isključeno ni da ćeš nehotice ući u odnos sa nekim ko ti baš i ne odgovara, samo da bi ispunio/la sebi želju da budeš u vezi. 

Pokušaj da se ovim osećanjima pozabaviš na neki drugi način – prethodno navedeni koraci ti mogu značajno pomoći u tome. Tako ćeš, kada prava osoba naiđe, biti zaista spreman/a da se upustiš u vezu i da se prepustiš svim lepim stvarima (ali i izazovima) koje ona sa sobom donosi. Što nas dovodi do sledeće stavke…

© UNICEF Srbija/2019/Pančić

Da li znaš šta želiš?

Svi mi obično imamo u glavi „idealnog“ partnera kakvog bismo voleli da sretnemo. Mada osoba koju zamišljamo najčešće ne postoji, to ipak ne znači da treba da prihvatimo stvari koje nam se kod nekoga nimalo ne dopadaju samo da bismo sa nekim bili u vezi. Nije loša ideja da prethodno razmisliš šta ti je važno kod osobe s kojom želiš da budeš u vezi (ne uključujući pri tom fizički izgled kao glavni kriterijum), kako bi unapred mogao/la da prepoznaš da li su ljudi sa kojima dolaziš u kontakt vredni tvog vremena. Možeš sebi da postaviš sledeća pitanja:

  • Kakve osobine treba da ima moj partner? (npr. da bude iskren, pouzdan, duhovit…)
  • Kako želim da se slažemo? (npr. da imamo slične poglede na svet, da nas interesuju slične stvari…)

Na osnovu odgovora na ova pitanja možeš i da razradiš plan gde takvu osobu možeš da upoznaš. To može biti neko mesto gde možeš da upoznaš nekog ko deli tvoja interesovanja (npr. teretana, kurs jezika, muzička škola, umetnička galerija…), a može biti i neko javno mesto na kojem se okupljaju razni ljudi slični tebi (npr. kafić u blizini tvoje kuće ili u sasvim suprotnom delu grada). Nema pravila za to gde možeš da sretneš svoju „srodnu dušu“ – nekad je potrebno samo da joj priđeš i započneš razgovor. 

Ako te upoznavanje novih ljudi plaši, možeš da posvetiš vreme koje provodiš van veze razvijanju svojih socijalnih veština. Čak i ako ponekad naiđeš na neku vrstu odbijanja, nema potrebe da očajavaš, niti da odustaješ od ljubavi u celini. Iskustvo neuzvraćene ljubavi (i pratećih osećanja) ti može poslužiti kao inspiracija za neko umetničko delo ili makar kao povod za iskren i otvoren razgovor sa bliskom osobom (npr. prijateljom ili članom porodice, ili stručnim licem, ako primetiš da te ovaj problem isuviše dugo opterećuje). 

I ne brini –  uprkos onome što nas uče filmovi i knjige, možemo imati i mnogo više od jedne „srodne duše“ i nema pravila za to koliko brzo je moramo pronaći. Slobodno strpljivo nastavi potragu!