U ovoj sekciji možeš prihvatiti ili odbiti podešavanja kolačića
Always Active

Necessary cookies are required to enable the basic features of this site, such as providing secure log-in or adjusting your consent preferences. These cookies do not store any personally identifiable data.

Functional cookies help perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collecting feedback, and other third-party features.

Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics such as the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.

Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.

Advertisement cookies are used to provide visitors with customized advertisements based on the pages you visited previously and to analyze the effectiveness of the ad campaigns.

Dugo sam pokušavao da se uklopim u društvo

Autor: Radovan Prodanović

Zbog svega toga sam postao predmet ismevanja. Pokušavao sam da se uklopim i promenim jer sam mislio da je očigledno problem u meni, tako da nisam ispoljavao svoj stil oblačenja, ali nije bilo dovoljno jer su me još uvek interesovali drugačiji hobiji, knjige umesto igara i fudbala, strana muzika, ex-yu i rok umesto narodnjaka i naših estradnih pevača…

Tokom tog perioda jako sam se povukao u sebe, odbacivao sam ljude, bilo mi je teško da se sprijateljim sa ljudima, izgubio sam na neki način i poverenje u ostale. Tada sam naučio da se isključim (da radim stvari mehanički i ne primećujem nista oko sebe). Tako sam se ponašao oko 3–4 godine dok mi nije prišla moja sadašnja drugarica. Ona me je uhvatila za ramena, protresla i probudila iz tog monotonog ponašanja. Kako sam počeo da se družim sa njom, tako sam vratio deo sebe i s vremenom sam se i oslobodio, skroz osvestio i pustio ljude nazad u život.

Još uvek umem da se kad-tad isključim, što uopšte nije loša stvar — naučio sam kako da me ne interesuju tuđe mišljenje i predrasude, kako da ignorišem ljude i, ako ima potrebe, i dešavanja oko sebe. Radim stvari po svom, bez razmišljanja šta drugi misle jer to nije bitno. Živimo u društvu koje ima dosta predrasuda prema ljudima, zbog čega se prave bezvezni šabloni koji određuju kako neko mora da izgleda, da se ponaša i šta da sluša, a društvo smanjuje mogućnost da se ističemo iz grupe.

U trenutku kada sam prolazio kroz taj period odbacivanja, meni je bilo dovoljno to što mi je jedna osoba pružila ruku. Nekada je svima nama dovoljan lep komentar, razgovor, zagrljaj ili ruka pomoći, i zato bi bilo lepo da bar uputimo nekom lepu reč. Nama ništa ne znači, a osobi kojoj smo nešto rekli može da znači puno u tom trenutku jer nikada ne znamo kroz šta neko prolazi.


komentar psihologa

Radovanova priča je važna priča o ulozi koju podrška pravog prijatelja može igrati kada se osetimo usamljeno. Ukoliko i ti prolaziš kroz sličan period, naredni linkovi ti mogu pomoći da ga lakše prebrodiš. Takođe, naši psiholozi su uvek tu da te posavetuju putem chat-a, a na raspolaganju su ti i druge službe kojima se možeš obratiti za pomoć.