© UNICEF Srbija/2021/Pančić

Nauči da na vreme prepoznaš i prijaviš nasilje

Ljudi mogu ponekad da se prema nama ophode na način koji nam ne prija. To mogu biti i ljudi koje dobro poznajemo, ali i potpuni neznanci. Ko god da je u pitanju, važno je da na vreme odreagujemo i da se zaštitimo, kako bismo sprečili štetne posledice po svoju bezbednost i zdravlje, kako fizičko, tako i mentalno.

10.05.2022.
8 minuta čitanja

Šta je sve nasilje?

Nasilje ponekad može biti veoma vešto prikriveno, tako da je žrtvi teško da ga odmah otkrije. Osoba koja se ponaša nasilno svoje postupke može čak da opravdava i ljubavlju, željom da „pomogne“ žrtvi ili potrebom da je kazni za nešto što je uradila. Ponekad može i da se izvini za svoj ispad, a kasnije da ponovi sve isto.

Međutim, važno je da znaš da je sasvim u redu da posumnjaš na nasilje ako te u bilo kom trenutku nečiji postupci navedu da se osećaš neprijatno ili ugroženo – svejedno da li se to desilo jednom ili više puta.

Ovo su neki od najčešćih vidova namernog nanošenja bola drugima:

  • uvredljive šale i gestovi, zadirkivanje (na račun fizičkog izgleda, porekla, sposobnosti, interesovanja…)
  • vređanje, stalno kritikovanje i nazivanje pogrdnim imenima, neposredno ili pred drugima (uživo ili na internetu)
  • širenje tračeva (neistina) 
  • deljenje sadržaja o nama na internetu protiv naše volje 
  • traženje informacija koje nismo spremni da otkrijemo (npr. šifra telefona, sadržaj poruka…) i uhođenje (praćenje)
  • pretnje i ucene
  • ignorisanje i zanemarivanje
  • manipulacija (npr. ubeđivanje da se nešto nije desilo iako mi znamo da jeste)
  • kontrolisanje i zabrana kretanja i drugih aktivnosti (npr. komuniciranja sa drugim osobama, školovanja, rada…)
  • fizičko napadanje (udaranje, guranje, grebanje, primena sile i korišćenje opasnih predmeta…) i oštećivanje stvari (lomljenje, bacanje…)
  • neprijatno dodirivanje (maženje, ljubljenje i sl.) koje nismo odobrili, prisiljavanje na aktivnosti koje ne želimo
  • primoravanje da svedočimo nasilju nad drugim osobama

Zašto je važno da na vreme odreaguješ na nasilje?

Nasilje može da ostavi ogromne posledice po tvoje mentalno zdravlje i svakodnevno funkcionisanje ako ne odreaguješ na njega. Te posledice, između ostalog, obuhvataju:

  • stalnu uznemirenost i zabrinutost (za budućnost, bezbednost…) i strah (od ponovljenog nasilja, od drugih ljudi…)
  • nepoverljivost prema tuđim namerama i nemogućnost ostvarivanja bliskosti
  • česte promene raspoloženja
  • osećanje sramote i/ili krivice
  • gubitak vere u sebe
  • povlačenje u sebe i usamljenost
  • bezvoljnost i depresivnost
  • sećanja koja se vraćaju i/ili noćne more (traume)
  • teškoće sa prihvatanjem onoga što se desilo (poricanje realnosti i sl.)
  • potrebu da se naudi sebi
  • bes i nasilno ponašanje prema drugim ljudima (tzv. „pomerenu agresiju“)
  • razdražljivost
  • zbunjenost
  • probleme sa koncentracijom
  • loš uspeh u školi ili na poslu
  • tolerisanje budućeg nasilja

Šta mogu da uradim?

Čak i kada tako ne izgleda, izlaz uvek postoji. 

Naredni koraci ti mogu biti od koristi u borbi protiv nasilja:

Popričaj sa nekim

Ako nisi siguran/a da li je u pitanju nasilje ili samo ne znaš šta možeš da uradiš da ga sprečiš, slobodno porazgovaraj sa nekom osobom od poverenja, koja neće dalje širiti tu vest o tome ako ti to ne želiš. To može biti neko ko ima više uticaja na situaciju od tebe (npr. roditelj, nastavnik, šef), ili, jednostavno, prijatelj ili neka druga osoba koja može da ti pruži podršku. Ako nemaš kome da se obratiš u svom bližem okruženju ili primetiš da ne možeš da izađeš na kraj sa negativnim osećanjima, slobodno potraži stručnu pomoć (psihologa, psihijatra, socijalnog radnika i sl.). Postoje razne službe koje će ti spremno pružiti potrebnu podršku u ovoj izazovnoj situaciji. Ne bi bilo loše da uvek pri ruci imaš broj telefona nekoga ko može da ti pomogne u hitnim slučajevima (bliske osobe, policije i sl.).

Nema razloga da kroz ovo prolaziš sam/a. To što tražiš pomoći ne znači da si slabić, već, naprotiv, znači da si dovoljno hrabar/a da napraviš ovaj ključni korak ka sprečavanju nasilja.

Važno!

Ako je tvoja bezbednost ugrožena ili se nasilje dešava u tvojoj kući, što pre potraži sigurno mesto i prijavi nasilnika odgovarajućoj službi. 

Napravi plan

Bilo da se sa osobom koja čini nasilje boriš sam/a ili imaš „pojačanje“, važno je da napraviš dobar plan akcije. U tome ti može pomoći posmatranje situacije i zapisivanje važnih pojedinosti (kada se nasilje dešava, pod kojim okolnostima, šta nasilnik radi i sl.). Osobi koja čini nasilje će biti teže da poriče nasilje kada imaš dokaze a može pokušati i da te spreči da potražiš pomoć. Ove dokaze možeš onda da dostaviš odgovarajućem nadležnom licu koje će te na adekvatan način zaštititi od osobe koja čini nasilje i preduzeti mere kako bi on zakonski odgovarao za svoje postupke. 

Odupri se

Jasno reci „NE“ stvarima koje smatraš neprihvatljivim.

Velike su šanse da se nasilje uprkos tome nastavi, a u tom slučaju treba da postupiš na odgovarajući način, tako što ćeš da prijaviš osobu koja čini nasilje, zatražiš pomoć (ako je potrebno i glasno, ako u blizini ima ko da te čuje), ili se jednostavno izmestiš iz situacije koja ti ne prija. Važno je da izbegavaš situacije u kojima ta osoba može ponovo da ti naškodi (npr. da budeš sam/a sa njom, naročito u prostorijama u kojima se nalaze potencijalno opasni predmeti, da se vraćaš kući mračnim ulicama i sl.), barem dok se problem ne reši na drugi način.

Ponekad (npr. kada je u pitanju zadirkivanje, provociranje i sl.) je najbolje rešenje da u datom trenutku ignorišeš osobu koja se ponaša nasilno, umesto da na njene pokušaje odgovaraš nasiljem, odbranom ili nečim trećim, jer tvoja reakcija može dodatno da pogorša njeno nasilno ponašanje. Ako ona, pak, nastavi da te ugrožava ovakvim ponašanjem, potraži pomoć.

Ako se nasilje dešava na internetu, preuzmi sve potrebne mere zaštite koje su ti na raspolaganju. Podesi privatnost svojih naloga (tako da mogu da te kontaktiraju samo osobe kojima ti dozvoliš) i blokiraj sve one koji te ovim putem ugrožavaju. Ako to ne pomogne i ovde postoji mogućnost da te zakon, odnosno nadležno lice, zaštiti — potrebno je samo da potražiš adekvatnu podršku.

© UNICEF Srbija/2021/Pančić

Budi nežan/na prema sebi

Ponekad osobe misle da su nasilje koje trpe na neki način i zaslužile, ali to nikada nije tačno. Sve i da misliš da si mogao/la da postupiš drugačije i da ga izbegneš, seti se da je osoba koja je bila nasilna prema tebi to učinila namerno. Imala je izbor da uradi nešto drugo a ne da te napadne, ali nije, te je samim tim cela odgovornost ipak na njoj. Razmisli šta bi rekao/la prijatelju ili nekoj drugoj dragoj osobi koja trpi nasilje. 

Pored toga, važno je i da uprkos svemu brineš o sebi koliko god možeš, tako što ćeš redovno da razgovaraš sa prijateljima (ili stručnim licima), da razvijaš sebe i svoje veštine (npr. unapređivanjem asertivne komunikacije, vere u sebe, itd.), da se hraniš zdravo, spavaš, krećeš, izbegavaš psihoaktivne supstance i sl.

Oprezno sa davanjem druge šanse!

Osoba koja je pribegla nasilju se neretko „pokaje“ i obeća da će se promeniti (naročito nakon mera koje preduzmeš protiv nje). Međutim, ako ta osoba nije potražila dodatnu stručnu podršku (pa čak i ako jeste), ne možeš biti sasvim siguran/a da se nasilje neće ponoviti kada se za to stvore „pogodni“ uslovi. Često nakon „mirnije“ faze u kojoj deluje da je sve kako treba, ponovo iznebuha nastupa nova nasilna epizoda. Zato uvek imaš pravo da nasilnoj osobi zauvek zatvoriš vrata ako proceniš da je tako za tebe bolje.

Šta ako primetim znake nasilnog ponašanja kod sebe?

I za to postoji rešenje! Već je dobro je što si svestan/a da svojim ponašanjem možeš da naudiš drugima. Postoje razne tehnike koje ti mogu pomoći da se efikasnije izboriš sa besom, a dobra je ideja i da potražiš dodatnu podršku i otkriješ kako da prebrodiš eventualne ostale teškoće koje doprinose tvom besu.

Šta ako primetim da se neko ponaša nasilno prema drugoj osobi?

Premda nije uvek dobra ideja da se neposredno umešaš ili staneš u odbranu osobe koja trpi nasilje, naročito ako je nasilje fizičko ili je njen život na drugi način ugrožen, postoji način da bezbedno odreaguješ (umesto da samo ignorišeš ono što si video/la). Prijavi nasilje odgovarajućem nadležnom licu što pre možeš i potrudi se da osobi koja je pretrpela nasilje pružiš potrebnu podršku. Sem toga, ako te je scena koju si video/la prilično uznemirila, slobodno potraži pomoć i za sebe – nasilni prizori mogu sasvim opravdano da imaju jak efekat na nas i naše uobičajeno funkcionisanje.

Povezani članci

Šta je emocionalna nedostupnost?

Emocionalna nedostupnost podrazumeva stanje u kom osoba nije spremna ili ne može/ ne ume da izrazi svoje emicije i da se emocionalno poveže sa drugom osobom. Ovo stanje primarno ima zaštitnu funkciju (osoba ne dolazi u kontakt sa sopstvenom ranjivošću) ali istovremeno onemogućava uspostavljanje i razvoj bliskosti – potpuno emocionalno povezivanje sa drugom osobom.

20.02.2024.
Pročitaj

Postavljanje granica

Život postaje izuzetno iscrpljujući kada tuđe potrebe stalno stavljamo ispred svojih. Zato je važno pitanje: Kako da prestanem da udovoljavam drugima i da stavim sebe na prvo mesto?

20.02.2024.
Pročitaj

Kako ispuniti sopstvene ciljeve?

Jasni i realno dostižni ciljevi nam daju motivaciju, daju nam snagu da se angažujemo da bismo nešto postigli.

20.02.2024.
Pročitaj

Komentari

Ostavi komentar

Girl

Hitno ti je
potrebna pomoć?

Pozovi SOS centar Zakaži online savetovanje