Priča počinje aprila 2002. I pored vidljivog deformiteta grudne kosti, rođena sam s najvišim ocenama — kako se to desilo, niko od doktora nije imao odgovor za mojih skoro 20 godina života.
Ponekad ti se može činiti da je život nepodnošljiv. Ali i tada je podnošljiv. Uvek možeš da odlučiš da uprkos svemu nastaviš dalje i sačekaš da se stvari malo poboljšaju.
Znam, sve ste već čuli. Hiljadu saveta i još toliko izgovorenih „samo misli pozitivno”. Sve ih slušate i razumete, ali vam se čini da svi koji govore ne razumeju vas. Znam kako je to, ovako nekako? Tužni ste ili ljuti, a oko vas govore „misli pozitivno”.
Dok smo u procesu odrastanja, normalno je da prođemo kroz fazu kada nam je teško da nađemo prijatelja ili grupu njih koja nam odgovara i da imamo povremene nesuglasice sa ljudima u svojoj okolini. Ono što nije normalno, niti u redu, jeste zlostavljanje i maltretiranje, a, nažalost, veliki broj dece...
Važno je razlikovati samoću od usamljenosti. Dok nam samoća ponekad prija, usamljenost može biti veoma neprijatno iskustvo propraćeno nizom drugih negativnih osećanja. Dobra vest je da ni u usamljenosti nismo sasvim sami, jer se brojni ljudi tako ponekad osećaju. I za ovaj, kao i za sve druge probleme, postoji rešenje...
Nije lako odvažiti se i odlučiti da se obratimo nekome za pomoć u vezi sa problemima sa kojima se suočavamo. Mnogi ljudi se plaše da će delovati kao „slabići“, odnosno da su nesposobni da sami reše svoj problem, druge će biti sramota da zatraže pomoć, a treći će se osećati...
Mentalno zdravlje je tema o kojoj se u današnje vreme sve češće govori. Mada je ljudi često pogrešno razumeju, veoma je važno da se o njoj otvoreno razgovara, kako bi se na vreme otklonile sve eventualne greške u proceni.