
Prihvatanje sopstvenih snaga, slabosti, nedostataka i jedinstvenih osobina je neophodno za formiranje autentičnog identiteta. Proces samoprihvatanja doprinosi emocionalnoj stabilnosti i doživljaju ličnog integriteta. Međutim, ako trenutno/još uvek nemaš jasne odgovore na sva ova pitanja – ništa ne brini!

Život postaje izuzetno iscrpljujući kada tuđe potrebe stalno stavljamo ispred svojih. Zato je važno pitanje: Kako da prestanem da udovoljavam drugima i da stavim sebe na prvo mesto?

Jasni i realno dostižni ciljevi nam daju motivaciju, daju nam snagu da se angažujemo da bismo nešto postigli.

Jedini zdrav i funkcionalan način jeste da potisnute emocije osvestimo, prihvatimo, a zatim proradimo, da bi ih mogli konačno i pustiti.

Svaki problem svakoj osobi izgleda drugačije i svakome je njegov problem najveći i najteži, svako ima svoje rešenje za koje misli da je najbolje, zato i jeste sve okej.

Kao jedna od starijih vršnjačkih edukatorki u oblasti mentalnog zdravlja, drago mi je da se sada, više nego kada sam ja bila u srednjoj školi, raširila svest i potreba da brinemo o mentalnom zdravlju, jedni o drugima i da budemo u tom procesu tu, jedni za druge, uz puno uvažavanje...

Ljudi mogu ponekad da se prema nama ophode na način koji nam ne prija. To mogu biti i ljudi koje dobro poznajemo, ali i potpuni neznanci. Ko god da je u pitanju, važno je da na vreme odreagujemo i da se zaštitimo, kako bismo sprečili štetne posledice po svoju bezbednost...